|
Razmišljate li o tome
Svaki dan od gladi umre više od 16 000 djece- svakih pet sekundi ugasi se jedan dječiji život
U nerazvijenom svijetu više od 1,2 milijuna ljudi žive u siromaštvu, a zarađuju manje od 1 $ na dan
153 milijuna – broj djece ispod 5 godina koja su pothranjena, a 11 milijuna njihovih vršnjaka umire od gladi svake godine
www.bread.org
*********************
Tijekom 2003. najmanje 1,146 zatvorenika pogubljeno je u 28 zemalja, dok ih je 2,756 osuđeno na smrt u čak 63 zemlje.
U 2003., 84% svih egzekucija provedeno je u Kini, Iranu, SAD-u I Vijetnamu.
Do 1. siječnja 2005. zabilježeno je preko 3, 400 zatvorenika koji se nalaze pod osudom za smrt
Amnesty International
**********************
Otprilike 95 % svih novoređenčadi zaraženih Aids-om žive u Saharskoj Africi.
25.4 milijuna ljudi u Saharskoj Africi oboljelo je od Aids-a, a u 2004. godini zabilježeno je 3.1 milijun novih infekcija.
Postotak zaraženog stanovništva u nekim zemljama Afrike:
Botswana (37.3%), Lesotho (28.9%), Swaziland (38.8%) and Zimbabwe (24.6%)
http://www.avert.org/aafrica.htm
|
open your eyes
subota, 03.09.2005.
Moja genetička karta dokazuje da ću u životu biti uspiješniji/ talentiraniji od tebe
Jeste li ikad razmišljali o svojim talentima?
Kažu da je svatko nadaren za nešto. Ako ti ne ide dobro slikanje možda si dobar u nogometu, možda si kreativan ili dobro pjevaš ili jednostavno znaš slušati druge i davati korisne savjete.
A jeste li ikad upoznali osobu koja ima 3, 4, možda i više sposobnosti?
Ili pak nekoga s nijednom od njih?
Koja vam se više sviđa? S kojom biste našli više zajedničkih tema?
S onom koja dijeli vaše talente ili vaše interese?
Jeste li ikad razmišljali o osobi B kao o promašaju?
Odgovorite iskreno.
Kažu da ćemo jednoga dana svi znati od koga smo naslijedili određene osobine, ali što je još važnije znati ćemo koje su to osobine. Kažu isto tako da će tada svijet biti drukčiji i da ćemo tada uspoređivati ljude prema njihovoj genetičkoj karti te ćemo od rođenja znati kojoj skupini pripadamo. No, nije li svijet već takav i bez takvih informacija?
Koga je briga da li ste se vi rodili s nekom manom ili talentom. Koga je briga da to što ste vi odličan pjevač većinom uopće nije vaša zasluga nego vaših predaka?
Važan je rezultat. Važna je osoba koju vidimo izvana. Važno je da se mi možemo istaknuti i pohvaliti nekim svojim talentom iako možda uopće nismo uložili nimalo truda da bi postali tako talentirani.
Nismo li mi na kraju krajeva svi jednaki. Ljudi, s novcem ili bez, s crnom ili crvenom kožom, s nogom ili bez ruke, vrhunski pijanisti ili smetlari.
U ovom svijetu ne.
Kad ćemo naučiti raspoznavati ljude prema njihovim osjećajima i djelima,a ne prema talentima i zanimanjima?
|
ponedjeljak, 29.08.2005.
hello!
Nakon dva mjeseca markiranja odlučih nastaviti s pisanjem bloga. Zbog određenih poteškoća morala sam otvoriti novi blog, ali objavih prijašnje postove pa ako se kome to čita, slobodno. Toliko se toga dogodilo u ova dva mjeseca, ali to sada nije ni toliko bitno. Odoh ja sad pregledati sve što ste vi radili dok me nije bilo.
|
looking back
SUBOTA, 25.06.2005.
Koja je tvoja uloga u životu?
Ne, neće ovo biti post o smislu života i o tome kako svatko od nas ima ulogu tijekom svoga malo dužeg ili malo kraćeg života.
Ovo je post o ulogama koje svakodnevno preuzimamo kako bi naš život imao smisla. Svatko od nas igra svoju ulogu u društvu od dana rođenja. Samo je pitanje da li mi te uloge sami izabiremo ili su nam nametnute. Da li ih mi želimo isticati ili nam se jednostavno pripisuju. To vjerovatno zavisi od osobe. Da li će netko sam preuzeti stvari u svoje ruke i odlučiti se za posao svog života, obitelj svog života, karijeru svog života ili će se dopustiti da o tome netko drugi za njega odlučuje.
Ali zapravo sve to vodi jednome. Svi mi imamo neku ulogu u životu i teško ćemo odustati od nje. Ako smo u ulozi majke, družiti ćemo se neprestano sa ostalim majkama, raspravljati o djeci i ta će nas uloga obilježiti do kraja života.
Ako smo u ulozi arhitekta ili kazališnog glumca odabirat ćemo prijatelje iz istog posla, vjerovatno potpuno zaboraviti one ostale.
Dakle, preuzimanjem uloge mijenjamo u potpunosti svoj život, ponekad i potiskujemo svoje prijašnje želje, snove, prijatelje jer se jednostavno toliko uživimo u tu ulogu da ona postaje dio nas. Pa tako naši poslovi više opisuju našu osobnost nego naši osjećaji o kojima često odbijamo govoriti.
- 21:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Ja svoju ulogu još ne znam, ili ak je znam nisam je još uvijek spremna preuzeti...Neke stvari još dugoo neću... (claire 25.06.2005. 21:12)
svoju "ulogu" sam biram, sam odgovaram za posljedice, necu dopustit nekom da mi kreira zivot po svom gustu :) (Skorpion 27.06.2005. 19:28)
Naravno da svi imamo neku ulogu ili bolje reći mjesto u životu, negdje pripadamao: po svom određenju ili po svom izboru. Ili, možda nekom slučajnošću... i svaku tu ulogu moramo odigrati i živjeti najbolje što znamo i možemo, što je tu čudno? Neke si uloge sami određujemo - zanimanjem, roditeljstvom i sl... (dolka 28.06.2005. 08:00)
Neke si uloge izaberemo, a neke su nam nametnute. Doduše, mnoge nametnute uloge možemo odbaciti ali uz srašnu cijenu, pa kao da ne možemo. Ipak, volim vjerovati da je većina naših uloga zapravo naš izbor. (Rock Roll 28.06.2005. 12:10)
PETAK, 17.06.2005.
˝Ja sam najbolja/i i najljepša/i˝- kako otužno
Zar se vi svaki dan ne susrećete s ovom rečenicom? A iza nje slijedi: ˝Ja, ja i samo ja˝.
Zbilja je otužno ako netko mora svakodnevno ponavljati ove riječi da bi se uvjerio u ono što govori. A ja upravo i mislim da to rade ˝samopouzdane˝ osobe.
Naravno, svima je potrebna doza samopouzdanja, koja sa sobom donosi i upornost i prihvaćanje sebe. Nekima čak i fali samopouzdanja. Ali mi se takve osobe čine mnogo iskrenijima.
Ali gdje je granica? Kada reći stop?
Čini mi se da mnogi ne prepoznaju tu granicu pa se samopouzdanost pretvori u umišljenost i nepotrebnu i neosnovanu narcisoidnost.
Često me tako zna iznenaditi ponašanje pojedinih ljudi koji ne vide i ne zanima ih što ljudi rade u ovom svemiru već za njih postoji samo njihov, nekakav paralelni svemir. Jer se meni čini, kao običnoj smrtnici s planeta Zemlje, da ti ljudi i nisu nešto previše posebni.
˝Samopouzdane˝ ljude možemo podijeliti u dvije skupine:
1)Oni koji se smatraju izrazito lijepim osobama, imaju potrebu to neprestano naglašavati, dokazivati. Smatraju svih oko sebe nižima i nedostojnima njima, ˝kraljevima˝. Isto možemo upotrijebiti i za znanje. A često se to znanje i ljepota mogu poklopiti. Takve osobe žele dokazati samo svoje stajalište, a tuđe popljuvati. Često su veoma svadljive i ne odustaju dok ne iskažu svoje neprocijenjeno ˝znanje˝.
2)Tzv.˝pritajeni samopouzdaši˝- oni nisu tako agresivni kao ovi prvi. Zapravo su još i uvjereniji u svoju ljepotu i znanje, ali je neće dokazati nadglašavanjem već pritajenim isticanjem, na indirektan način.
Ali svima njima je zajedničko da obožavaju kritizirati ostale ljude i isticati njihove mane. Svima njima je zajedničko da oni imaju postavljene visoke ciljeve i da ih naravno uspijevaju ostvariti, bez obzira na sredstvo.
A svima ostalima je zajeničko da ih podržavaju u tim njihovim naumima. Naime, često i ostali ljudi smatraju da su te osobe toliko lijepe i pametne kakvim se oni prikazuju. Oni imaju moć nad ostalim ljudima, koji nisu dovoljno jaki da im se suprotstave, i upravo zato i uspijevaju. A to je ono što mene najviše plaši i užasava.
Napomena: Nikad, ali nikad u životu nisam i ne želim kategorizirati ljude, ali smatram da to ovi ˝samopouzdenjaci ˝zaslužuju.
- 23:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
· Jako mi se sviđa tvoj blog ja sam tek danas napravio full kratko blog test verziju svojeg!!cujemo se bok (deadknight666 17.06.2005. 23:57)
· Bravo, i meni je dopizdilo bit s takvim ljudima koji ne vide dalje od svog nosa. Egoisti, narcisoidnici...dalje od mene. Oni su samo dokaz da im ne mozes vjerovat jer ce ti zabit noz u ledja dok si rekao keks. (Nightrain 18.06.2005. 13:32)
· Nisam od osoba, koji kazu ja ovo, ja ono ... ne volim bit u centru dogadjanja ... al znam svoje vrline ... i uvik ih iskoristim za svoju dobrobit ... takodjer znam i svoje mane ... i trudim ih se kontrolirat :) (Skorpion 18.06.2005. 14:54)
· Hm, ne smatram da sam nit posebno lijep nit posebno pametan. Ipak, vjerujem da imam nekih kvaliteta. Samopouzdan? Ne znam, ponekad. (Rock 22.06.2005. 23:36)
· Veliko samopouzdanje često ode u bahatost i bezobrazluk. (dolka 23.06.2005. 15:58)
UTORAK, 14.06.2005.
Vrijeme je za vrijeme
Svaki dan smo svjedoci ovakve situacije: ˝Čovjek pravi usporedbu kada kroz vrata uđe u jednu prostoriju, a potom ugleda kako drugi čovjek sjeda na fotelju koja se nalazi na sredini prostorije. U trenutku dok čovjek, kojeg je vidio, sjeda u fotelju, slike vezane za njegovo otvaranje vrata i kretanje prema sredini prostorije samo su podaci koji se nalaze u mozgu.˝
Percepcija vremena pojavljuje se kada napravimo usporedbu između ovih slika i trenutka kada čovjek sjeda u fotelju. Ukratko, vrijeme postoji pravljenjem usporedbe između određenih imaginacija koje se skrivaju u mozgu. Ako čovjek ne bi imao memorije, onda mozak ne bi mogao praviti komentare ove vrste, a prema tome ne bi se obrazovala ni percepcija vremena. Razlog zbog kojeg neko kaže "ja imam trideset godina" je u činjenici da se u mozgu skupilo određenih podataka koji pripadaju aktualnom broju godina. U slučaju da nema memorije, ne bi mogao razmišljati o tolikom vremenskom periodu i komunicirao bi samo sa "trenutkom" u kojem živi.
www. evolutiondeceit.com
Naravno većina nas je svjesna ovih činjenica, ali nas to ne zaustavlja da vječito robujemo vremenu. Gotovo cijeli svoj život podređujemo vremenu koje zapravo i ne postoji. Prisjećamo se svojih rođendana koji su se dogodili određene godine, idemo u školu određeni dio godina. Zapravo oblikujemo život prema satima, danima, tjednima, mjesecima, godinama koja prolaze. Pritom se rijetko zapitamo da li to radimo jer to želimo ili nam možda vrijeme ističe.
Ali koje vrijeme??
Prestanite me već jednom gnjaviti s tim svojim vremenom! To je besmisleno! Kada? Kada? Jednoga dana, to vam nije dosta? Jednoga dana, sličnog ostalim danima, on je onijemio, jednog sam dana ja oslijepio, jednog ćemo dana oglušiti, jednog smo se dana rodili, jednog ćemo dana umrijeti, istog dana, istog trenutka, to vam nije dosta.
Samuel Beckett
EDIT:
Još malo o vremenu. Hvala hate, što si me podsjetio.
U filmu Memento glavni lik pamti samo događaje koji su se dogodili u posljednjih pet minuta. Kako zapravo znamo da li pamtimo događaje iz zadnjih 5 minuta ili 55 godina.
Pravi primjer je recimo san. Iako imamo osjećaj da je satima trajalo ono što smo vidjeli u snu, u stvarnosti je sve trajalo svega nekoliko minuta, pa čak i nekoliko sekundi.
Naše znanje o brzini vremena i postojanju vremena se zasniva na percipiranju istoga prema nekim vanjskim podacima. Recimo, da provedete određeno vrijeme u prostoriji, bez komunikacije s vanjskim svijetom, a u prostoriji postoji sat. Prema tom satu znate da ste u prostoriji proveli 3 dana. A što ako je sat podešen da radi usporeno. Vrijeme izvan te prostorije teče mnogo drukčije.
Radnja se u Mementu odvija unazad i to je pravi primjer kada govorimo o tome u kojem smjeru teče vrijeme. Da li smo sigurni da vrijeme teče unaprijed? Istina, cijeli svijet funkcionira prema tom načelu.
Mi zapravo nikako ne možemo znati kako vrijeme u stvarnosti teče, ili da li uopće i teče.
EDIT
- 02:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #
· zivim dana po dan, ne zamaram se vrimenom, dok me rokovi ne stisnu :)) (Skorpion 11.06.2005. 18:30)
· jesi gledala Memento? pamćenje i zaboravljanje me već neko vrijeme muče. koja je razlika da li zaboravljamo u periodu od 5 minuta, 5 dana ili 555 dana? možda nešto i napišem kada dobijem odgovore na neka davno zaboravljena pitanja. (hatepogodak 12.06.2005. 13:54)
· dobro si to rekla.. dobro. (prosvetitelj 15.06.2005. 18:14)
· Je. Lijepo sročeno. Ipak, ne razumijem, što je s slijepima (oni nemaju slike sjedanja u fotelju)? I da li nesretnicima koji preživljavaju van svijesti na aparatima svejedno prolazi vrijeme? :-) Šalim se. (Rock Roll 16.06.2005. 00:33)
· @rock roll- pa iako oni nemaju slike s foteljama, mogu čuti čovjeka koji sjedi u fotelji i čuti otvaranje vrata, te samim time im ti događaji ostaju u memoriji. i slijepi mogu pamtiti sve što se oko njih zbiva, naravno ne u slikama. a što se tiče ovih nesretnika koji proživljavaju van svijesti- ne bih znala:)) (besmislena 17.06.2005. 17:28)
SUBOTA, 04.06.2005.
Socijalno određena individualnost NE postoji
Svi znamo da smo unikati u biološkom smislu. Svatko od nas ima vlastitu genetičku kartu i vlastitu DNA koje ne možemo naći kod nijednog drugog čovjeka osim ako imate blizanca.
Ali smo kao osoba određeni ne samo genima nego i društvom koji nas okružuje, mjestom u kojem smo rođeni, kulturom koju svakim danom upoznajemo. Često me razljuti kad pojedini ljudi neprestano napominju kako su oni individualci, drukčiji od drugih. A obično su to osobe koje pripadaju nekoj društvenoj skupini i potpuno su uklopljeni u cijeli sustav te skupine.
Kao prvo, ja sam oduvijek mrzila kategorizacije ljudi i svrstavanje istih u određene skupine, ali uviđam da to ljudi neprestano sami čine. Još uvijek smatram da osobu ne možemo dovoljno upoznati ako znamo samo njezino zanimanje, koju glazbu sluša, gdje izlazi i s kojim ljudima se druži. Možemo stvoriti samo određene predrasude o njoj, što je česta pojava. Jer lakše je stvoriti sliku o nekome nego mu dopustiti da ti sam pokaže kakve vrijednosti njeguje i koje ga osobine krase. Naravno rijetko će tko reći potpunu istinu o sebi, dijelom jer ne želi istaknuti svoje mane, a dijelom jer je potrebno puno vremena da upoznamo samoga sebe. No to je neka druga tema.
Kao drugo, unatoč svemu navedenom pod prvom stavkom, socijalno određena individualnost ne postoji. Zapitajte samo sebe, koliko neka osoba može utjecati na vas, promijeniti vaše mišljenje. Zapitajte se koliko često činite kompromis radeći stvari koje vam se možda i ne sviđaju, ali ih radite jer je to normalna društvena pojava.
Često znamo istaknuti da volimo piti alkohol jer nam podiže raspoloženje, čini nas sretnim. Ali zar je svaki put tako? Pije li nam se većinu puta kad izlazimo van ili to činimo radi nekog nepisanog pravila?
Ne kupujemo li svakodnevno odjeću koju nam drugi nude i ne nosimo li uopće odjeću jer postoji takvo pravilo ili zato što se to nama sviđa?
I opet koliko nas se neće okrenuti i komentirati, zlobno ili ne, osobu koja samo ima specifičnu frizuru, a odmah pritom stvoriti neko mišljenje o njoj?
Iako smo svi seksualna bića i većina nas ima nešto ˝perverzno˝ u sebi mi neprestano osuđujemo one koji to bez srama otkrivaju. A zašto bi se i sramili, ako je to dio nas.
Proteklog tjedna čula sam bezbroj negativnih komentara prema ljudima koji su sudjelovali na Live koncertu protiv Aids-a u Austriji, a bili su to mahom homoseksualci, biseksualci, osobe koji na osoban način znaju izraziti svoju seksualnost. A oni koji to negativno komentiraju- vjerovatno u sebi skrivaju još gore tajne- ali u društvu žele ostati nevini i čisti. Čitate li samo crnu kroniku i koliko se broj silovanja u hrvatskim obiteljima povećao?
Da li nas je strah naše individualnosti ili ona nestaje kada dođemo u dodir s drugim ljudima? Svi mi želimo biti prihvaćeni i često zbog toga pati naša osobnost. Možda ju svatko i ima, ali ona za mene ne postoji ako nismo dovoljno hrabri da je podjelimo s drugima.
Zanima li nas što drugi rade u životu i što drugi misle o nama?
Ja mislim i previše.
- 19:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #
· Dobar post :) Iskreno ne opterecujem se sta drugi rade i misle, al nazalost zivimo u takvom okruzenju da vecina zeli bit prihvacena od drugih, tako da im se prilagodjavaju i tako visu ono sto u biti jesu ... previse su optereceni sta ce im neko rec ... a sta je perverzno? pa nista nije perverzno ako dvoje to voli :)) (Skorpion 01.06.2005. 19:55)
· Nedavno sma i ja pisao o tome kako se pojedinac topi u masi i koliko je individualnost nenaglašena i ništava. Jednostavno smo nemoćni kao osoba i sama želja da se barem malo istaknemo gasi se u moru skupine vladajućih. Danas zivimo u drustvu gdje vlada moć i sve samo ne demokracija... (Nightrain 03.06.2005. 23:56)
· Samo pogledaj osvjedočene "individualce": svi redom su etiketirani kao idioti ili barem potencijalni šizofreničari. Individualci, brrr, bojim ih se... uglavnom ne nose ništa dobro. (dolka 07.06.2005. 15:53)
· O, promijenila identitet. Ne prepoznah te skoro. Mislim da ljudi svrstavaju stvari u kutije zato jer im je tako lakše pojmiti stvari. Pogledaj primjerice studente: svima su puna usta toga da ne žele štrebati. A probaj ih vidjeti kad im se da malo više literature i traži se od njih da nešto zaključe. Svi će odmah plakati za skriptama, nabrajanjima i definicijama. Radi se o pojednostavljivanju do bola. A kako lakše ocijeniti čovjeka nego ga strpati u neku skupinu? Doduše to nije i dobar način, ali svi to rade, manje ili više. (Rock Roll 07.06.2005. 16:55)
· odnos individue i kolektiva je vrlo kompleksna tematika. svi mi pripadamo nekoj vrsti kolektiva samim tim što smo rođeni gdje smo rođeni, što smo odrasli u kvartu gdje smo odrasli i upoznali ljude koje smo upoznali itd. upravo faza odrastanja definira tu neku kolektivnu pripadnost jer tada još nismo definirani kao osobe. problem je u tome što ljudi ne uspjevaju nadići tu vlastitu definiranost socijalnim okruženjem iz djetinjstva. žestoki hrvatski nacionalisti ne shvaćaju da bi bili žestoki srpski nacionalisti ili muslimanski ekstremisti ili njemački ekstremisti da su se igrom slučaja rodili 200, 500 ili 2000 kilometara dalje. napisati ću jedan blog uskoro o tome. već ga dugo imam u glavi (hatepogodak 07.06.2005. 17:56)
· ja brigam (prosvetitelj 14.06.2005. 02:36)
PETAK, 27.05.2005.
I guess, I`ll die another day
Jedan nesretni ne tako davni događaj potaknuo me na razmišljanje. Zapravo o ovoj temi sam i prije razmišljala, ali ne tako intenzivno dok mi igrom slučaja nije postala tako stvarna. Naravno i prije sam bila svjesna da taj problem, ako ga tako možemo nazvati, postoji ali mi se nije činio tako važnim.
Smatrala sam da su samoubojice kukavice koje nemaju snage i hrabrosti da nastave svoj život. Smatrala sam ih osobama koje saželjevaju same sebe i ističu svoju patnju, a zapravo nemaju hrabrosti pogledati istini u oči. I mnogi drugi oko mene su to smatrali, a velik broj i danas ima tako mišljenje.
Ali mislim da sam ja po prvi put pogledala istini u oči pročitavši knjigu Patnje mladog Werthera Johanna Wolfganga Goethea. To je jedna od onih knjiga koja vam zauvijek promijeni život i nakon koje nikada više ne možete zaboraviti i zanemariti pročitano. Upravo se Goethe na jedan specifičan način bavi problematikom samoubojstva.
Ja izlazim u polja bez nade, bez svrhe i vraćam s kući, kao što sam i pošao.*
Svatko od nas ima loš dan, kada poželi da sve oko njega nestane ili jednostavno da on nestane, a što ako se s takvim osjećajem budite iz dana u dan, a glas vas stalno opiminje i podsjeća na to koliko je vaš život bezvrijedan, koliko ste grešaka počinili, a vi jednostavno ne vidite onaj trak svijetla koji će vas izvući van? Što ako uz vas ne stoji osoba kojoj se možete povjeriti, koja vas može oraspoložiti i učiniti vam dan?
Bog sam znade kako često liježem u postelju sa željom, a katkad i s nadom da se više neću probuditi, a jutrom otvaram oči, vidim opet Sunce i sav sam kukavan*
.
Jeste li ikada stajali na nekoj litici, visoko od dna? Meni se pri samoj pomisli da bi mogla pasti presjecaju noge i mozak jednostavno govori bježi. Zamislite onda kolika je volja čovjeka da si oduzme život,da prevlada tu silu koja ga u tome priječi I jednostavno skoči u ponor. Kakvo ga stanje duha prati?
Što je čovjek, taj slavljeni polubog? Zar mu snage ne ponestaje baš ondje gdje su mu najupotrebnije? A kad se vine u radosti ili tone u patnjama, zar ga u oba slučaja nešto ne zadrži, nešto ne privede tupoj i hladnoj svijesti, baš onda kada je žudio da je izgubi u punoći neizmjernoga?*
Smijemo li mi osuđivati te ljude i njihov postupak?
NE! Tko sam ja da osuđujem nekoga, da određujem što je pravilno za nekoga, a što ne.
Samoubojstvo je za mene kao teška viroza. Kad ju imate silno se trudite da vam bude bolje, ali nalazite se u stanju buncanja, nerazumskog razmišljanja. Zapravo ste korak do smrti. Ako upotrijebite posljednju snagu u sebi, izvući ćete se, a ako vaše tijelo jednostavno ne može izdržati sve što ga mori umrijet ćete.Veoma je tanka ta granica između života i smrti.
Ja nikada nisam pomišljala o samoubojstvu jer želim još toliko toga proživjeti. Od onih sam osoba koji bi željeli živjeti do 110 godine i umrijeti u snu. Stoga me još više zanima kako se osjećaju i što misle ti ljudi koji si žele oduzeti život.
Ali znam da oni nisu kukavice nego možda rijetke osobe koje se znaju suočiti s stvarnošću. Možda jednostavno nisu stvoreni na život na ovom svijetu. Ali kad malo razmislim-tko je danas za to i stvoren.
P.S
Nadam se da tekst nije prenaporan i da vas je potaknuo na razmišljanje.
*Patnje mladog Werthera: Johann Wolfgang Goethe
- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· Profil samoubojica je raznolik koliko i sami motivi samoubojstva. Teško je suditi sa strane tko je bio kukavica i nespreman se suočiti sa životnim tegobama, a tko je bio ludo hrabar oduzeti vlastiti život. (Rock Roll 30.05.2005. 21:19)
· Samo budala moze dignut ruku na sebe, bijeg nije rjesenje problema, s problemima se triba suocit ... (Skorpion 31.05.2005. 00:30)
NEDJELJA, 22.05.2005.
NORIJADA
Ma bilo je super!
Još uvijek ne mogu vjerovati da više ne idem u školu i da ne moram vikendom učiti i da neću svakodnevno zamarati moje kolegice (kolegice?) iz razreda.
Feštali smo već od 11 ujutro i moram priznati da mi je taj jutarnji dio bio najzabavniji. Ispričavam se svim ljudima koje sam pošpricala ili posula nečim. Ma ne ispričavam se, to mi je bilo ful gušt.
Moj razred kao i uvijek ništa se nije mogao dogovoriti pa je večer završila malo otužno. Ali uspješno smo provele čak sat vremena svi skupa na plaži na Žurkovu. A onda su svi počeli odlaziti negdje, doma valjda. Ma nije mi to bilo baš jasno, al svatko zna šta radi.
Samo da nešto pojasnim. Istina nismo se mi trebale taj zadnji dan nešto pretvarati da smo si super i ne znam šta. Ali mislim da su svi promašili ideju cijele norijade. Cilj je bio u tome da je to zadnji dan kad ćemo biti svi zajedno. Pritom ne mislim da trebamo imati puno zajedničkog jer nismo trebali sad raspravljati o stvarima koje nas zanimaju nego se jednostavno sprdati, pjevati, prisjećati onog što smo zajedno proživjeli i tako to. Al bilo je tako kako je bilo.
Bila je to večer velikih obrata!(Da sad ne objašnjavam sve, znat će pojedini ljudi na šta mislim).
Bila je to večer velikih putovanja. Nas četiri nakon što su se svi pokupili doma i nakon što smo prešli Žurkovo 80 puta uzduž i poprijeko odlučile smo ići pješke do doma. Za one koji ne znaju Žurkovo (zadnja plaža) je udaljeno od Pećina otprilike 8 km. Zahvaljujemo se taksistu koji nas je besplatno povezao od Pećina do grada i mladom pekaru koji je otvorio pekaru ranije samo za nas.
Bila je to noć velikog smijeha! Unatoč svemu meni je sve bilo užasno smiješno. Ljudi koje smo sretali, situacije, cosy fire (inače ljudi su palili plastiku da se zagriju???)-sve je to bilo strašno smiješno!
E samo da spomenem usput, gledala ja jučer Eurovision 2005. E one pjesme su stvarno užasne. Jako sam se razljutila kad je pobijedila Grčka. Pjesma mi je totalno neorginalana i bezveze. Inače, meni je favorit bila Moldavija- (Zdob si zdub- Bunica bate toba)
Pozdrav!!
Jako, jako, jako,jako smiješno!!!!!
- 14:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #
· hej ti. čuj i počuj. u petak/subotu se trebalo općenito feštat za završetak škole. nije bitno s kim si. samo mi je strašno žao što nismo bili skupa. al nadoknadit ćemo to. :) obavezno! oke? svejedno mislim da ste trebale doć do nas i bit s nama cijelu noć. al dobro sad... :) ae pozdrav. čujemo se i vidimo se. moramo van ubrzo! :) i da... jako smiješno je bilo. jako jako. :) (kaethe 22.05.2005. 15:26)
· joj,pa ti si iz rijeke...provela sam tam dva ljeta...koliko vidim i u zg maturanti su bili nekak truli i pokupili se rano doma... (samantha:) 22.05.2005. 15:29)
· ja sam u šoku od događaja koji su se zbili na toj plaži. Moramo sad na kavu da se ispričamo...daj me nazovi jednom kad budeš bila free da se nađemo.:) ajd kbo! (Kata Knjigić 22.05.2005. 16:11)
· dobro si se provela, neka drago mi je, al vidit ces falit ce ti srednja skola :)) (Skorpion 23.05.2005. 11:24)
· biti na zurkovu je masu bolje nego biti na blogu (ma koliko mi sutjeli o tome). je da rafinerija malo smeta pogledu, ali kada svijet nije savrsen ne znaci da raspolozenje ne mora biti. (hatepogodak 23.05.2005. 19:54)
· Heej..e sad tek počinje zabava. Upisi na fax i nova prijateljstva i zgode. Welcome to the Jungle! :) (Nightrain 25.05.2005. 14:49)
NEDJELJA, 15.05.2005.
Resonating in the share of things to come
Svaki dan je jednak onom prijašnjem i svaki donosi novi osjećaj koji ti se ne sviđa. Ali kada dođe onaj dan / onaj trenutak u kojem kao da sve prestane postajati, svi osjećaji postanu nevažni, a zavlada tuga jer ne možeš promijeniti što si upravo čuo. Ničija riječ te ne može pokrenuti i vratiti u onaj tako lijep svakonednevni isti život u kojem si sretniji nego što ikada možeš zamisliti.
Zašto određene osobe nemaju sreće, a donose ju neprestano drugima?
Explode or implode / explode or implode / we will take care of it / yes, we will carry you
'cause you're deserted / what's good, you hurt it / and it kills you it keeps you alive
- 15:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· male stvari vesele covika .. jbs covika koji se ne moze veselit malim stvarima ... svak nekom donosi sricu :) (Skorpion 15.05.2005. 17:51)
· Tražiš smisao života? Pisao u tome. I ja ga često tražim. I uvijek dođem do istog rješenja: "Koliko puta čovjek mora pogledati gore, preije nego što vidi nebo?" (Dylan) Ljepota je oko nas, samo je ne primećujemo. (Rock Roll 17.05.2005. 18:57)
PONEDJELJAK, 09.05.2005.
Can this be true[
Baš sam neki dan gledala Žal i moram priznati da me film razočarao. Ipak zapamtila sam jednu rečenicu:
˝When you develop and infatuation for someone, you always find a reason to believe that this is exactly the person for you. It doesn't need to be a good reason...˝
To je baš istina. Kad ti se netko sviđa i koliko god stupidne i bezvezne hobije on ima, ili koliko god ti se ne sviđa posao koji radi, glazba koju sluša svejedno ćeš vjerovati da je to prava osoba za tebe. Štoviše, počet ćeš se baviti istim stvarima kao i on ili ti neće biti više toliko odbojne ili besmislene. Naravno ako postoji velika privlačnost između dvoje ljudi. Pa zar nije svatko od nas bar jednom lagao svom dečku/curi kad je iznosio neko mišljenje prilagođavajući ga mišljenju upravo te osobe.
- 14:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· Naravno da sam laga curi, al nikad na taj nacin da bi svoje misljenje prilagodia njenom ... nisam od onih koji minjaju svoj stav kako vitar puse ... (Skorpion 12.05.2005. 12:44)
· Sasvim normalno i poznato. Jer ako nešto žarko želiš sve ćeš uciniti da to pridobijes pa makar radio stvari koje ti i nisu bliske. (Nightrain 13.05.2005. 00:57)
NEDJELJA, 08.05.2005.
to crowd into/ to crowd out
Evo da i ja napišem nešto o festivalu Hartera održanom 6.05.2005., naravno u Tvornici papira u Rijeci.
Nastupali su (sljedećim redom): Father, One Piece Puzzle, The Beat Fleet, Eyesburn, Urban&4, Let 3 i Laibach.
Prostor: po meni savršeno mjesto za ovo ili slična događanja, ali mislim da oni koji su računali koliko ljudi može tamo stati imaju malo problema s matematikom.
Cilj večeri: kao što i u naslovu piše- progurati se/ izgurati se
Posljedice: boli me svaki dio tijela, a svake tri minute moram popiti koju litru vode
Izvođači: Ispočetka je bilo sasvim ok. Oni ljudi iz TBF-a su mi zakon. Cijelo vrijeme su bili među publikom i slušali ostale izvođače. Moram napomenuti da sam cijelu večer čekala nastup Urbana (jer mi se nije išlo na njegov koncert u Teatro Fenice-ne bi ja izdržala, a da se ne derem i ne skačem) i vjerujem da je njegov nastup bio super, ali bilo je toliko ljudi oko mene da nisam mogla normalno ni stajati, a kamoli pjevati. Al nema veze. Let 3 sam propustila jer nam se nije dalo više gurati, a Laibach i Eyesburn su bili ful super.
Najgori dio večeri: spoznaja da je Hamby zatvoren!!! A tako sam se veselila da ću se prejesti onih njihovih hamburgera.
Atmosfera: kao da se ne nalazim u Rijeci, sve mi je bilo jako čudno.
Sve u svemu, mislim da se isplatilo ići. Ma meni je uvijek dobro, glavno da se negdje ide.
· UTORAK, 03.05.2005.
Svejedno mi je
U zadnje vrijeme ništa mi se ne da. Počnem nešto raditi i prestanem za pet sekundi. Samo bi se izležavala i uživala. Baš sam razmišljala o čemu da napišem post i skužila da mi je sasvim svejedno. Uopće mi se ne da ni razmišljati.
Samo da napomenem da mi je jako smiješan ovaj blog. Tu kao možeš izreći svoje mišljenje, ono što te muči itd. Ali većinom te muče stvari koje želiš zadržati za sebe jer svatko želi imati svoju privatnost. Onda za tvoj blog saznaju poznanici i opet počneš pisati s dozom suzdržanosti kakvu imaš i u svakodnevnom životu. I većinom ljudi pišu pozitivno o sebi i događajima u svome životu jer ne žele ispasti neki dosadnjakovići pred bilo kim- ne samo pred svojim poznanicima. Mislim, uvijek je tu neka doza neistine.
Istina ostaje samo u nama jer nekad nemamo ni dovoljno snage da si priznamo na glas ono u čemu smo pogriješili.
Ako griješim, razuvjerite me. Bilo bi mi drago!
- 21:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #
· živa istina. :-|skroz. nitko neće napisat kako nema života, nema prijatelja i zapravo mu je jadno... čak i ako to čitaju nepoznate persone.. ljudi uvijek žele ostaviti dojam zanimljive osobe pa čak i kad to nisu. baš si me sad natjerala na razmišljanje.. :) (u petak idemo skakat!jej!) (Kaethe 03.05.2005. 22:03)
· ovo o blogu i poznanicima i suzdržanosti je živa istina. recept je- napravi još jedan blog i polako ga pretvori u jedini koji pišeš. tako će ti trag pogubiti poznanici, a ti ne gubiš ništa jer već znaš gdje su ti simpatični nepoznati blogeri, a oni će te prepoznati po pisanju i stavovima i opet imaš autorsku slobodu i osnovno pravo svakog čovjeka da ponekad ispadne glup :) (hatepogodak 04.05.2005. 03:01)
· Ljudski je grijesiti, al gresku triba i priznati :) (Skorpion 04.05.2005. 18:34)
NEDJELJA, 24.04.2005.
And the whole world loves it when you`re in the news
Što god radili, čime se god bavili mi u životu uvijek težimo uspjehu. I to ne uspjehu koji nas čini zadovoljnima nego uspjehu koji će opčiniti druge ljude. Cijeli život se borimo i sanjamo o uspjehu. A zapravo sanjamo o pobjedi, o novcu, o onome što će nas učiniti društveno prihvaćenim. I dosta laži o tome kako smo mi individualci. U ovom svijetu ne postoje individualci u pravom smislu te riječi. Jer uvijek nečije mišljenje utječe na nas. Zašto si svi jednom lijepo ne priznamo da težimo svim onim stereotipnim dostignućima u životu. Polovica ljudi će prijeći preko ˝mrtvih˝ ne bi li uspjeli u ostvarenju svojih želja, ne bi li tako postali bogati i uspješni, i dobili od života sve njegove pogodnosti.
A koliko od nas je spremno prijeći preko ˝mrtvih˝ da bi dokazali svoje ideale i koliko nas je spremno žrtvovati se ekskomunikacijom i ostati jednostavno drukčijim?
Ja mislim da se taj omjer kreće 1: 1 000 000 000.
Ali možda je lakše zavaravati se i osuđivati tuđe postupke, a svoje zanemarivati.
P.S. Sad je upravo u Rijeci bio potres. Freaky!!
- 20:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #
· Ne slazem se da svi zele zadivit druge, iako je kod vecine tako, npr roditelji cesto preko dice zele ostvarit svoje propale ambicije ... al slazem se s onim da ce malo tko sve ucinit da dokaze svoje ideale ... za razliku ... dok ce vecina sve ucinit da sotvari svoje zelje :) (Skorpion 25.04.2005. 12:08)
· Čuj, možda je to i istina, ali nisam se spreman samo tako predati. Možda je život zasita takva borba sa vjetrenjačama. Ali, svatko ima svoje vjetrenjače. I ja imam svoje. Pokušavam naći segmente koji me vesele i živim za njih. Npr. ljubav, prijatelji, posao u kojem uživam, motocikl (koji konačno kupih), duge kave, glazba, poljupci... (Rock Roll 25.04.2005. 23:27)
· U većini slučajeva je upravo tako, odnosno tu dolazi do sukoba unutarnje volje i vanjskoga očitovanja te volje jer jedno mislimo, a drugačije se ponašamo. Zapravo, svi u sebi tajimo svijet samo za sebe i nama podnošljivu okolinu. (Nightrain 30.04.2005. 10:25)
SUBOTA, 16.04.2005.
da li će naslov sve objasniti?
Knjiga,odnos, fotoalbum, slika, crveno, grijeh, tragedija, trokut, magla, majmun, novčanik, otvoreno, komunikacija, štap, zvučnik, ljubomora, promet, laži, poklon, opasnost, strah, žlica, ljepota, pijesak, neupotrebljivost, sve, ništa, ironija, smisao, gdje, more, ribe, smijeh, kraj, glupost, prioriteti, paradoks, besmislenost.
Baš o svatkoj riječi ovdje bi svatko od nas mogao nešto napisati ili stvoriti neku priču. Većina nas je spoznala, doživjela, vidjela, opipala sve ovo. Zašto sam nabrojala baš ove riječi, a zašto ne. U čemu je razlika. Kad ionako uvijek nailazimo samo na besmislenost i paradoks. Govorim sad o životu, kao nečemu dovoljno besmislenom, odnosno o stvarima koje čine naš život.
A zašto one čine naš život?
Zato jer smo im mi dali smisao. Svemu čemu pridamo imalo pažnosti i imalo smisla postaje dio nas. Pritom pod stvarima ne mislim samo na predmete nego i na odnose među ljudima, osjećaje, postupke.
Kako onda živjeti u životu u kojem te okružuje toliko tih, vidljivo bespotrebnih stvari i razlučiti koja ti je važnija i potrebnija? Ili se jednostavno odreći svega i krenuti ispočetka. Da li naša ljestvica prioriteta ispravna?
-Fuck off with your sofa units and serine green stripe patterns, I say never be complete, I say stop being perfect, I say let... lets evolve, let the chips fall where they may.
-You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not the contents of your wallet. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Fight Club (1999)
- 16:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
· zar je uopce bitno jel nasa ljestvica prioriteta ispravna ? ... mislim da je vaznije da smo mi zadovoljni, i da nam pase onako kako smo izabrali, a ne da biramo kako bi nekom drugogm odgovaralo il kako bi bilo ispravno :) (Skorpion 16.04.2005. 20:20)
· Ljestvica naših prioriteta varira i u većini slučajeva je vrlo neispravna. Upravo zbog te neispravnosti dolazimo do besmislenih stvari i činimo ih djelom naših života. (Nightrain 21.04.2005. 16:41)
· kad bi sve postalo smisleno, svaka stvar važna, onda život kao cjelina više ne bi imao smisla (?). naša ljestvica prioriteta bi trebala biti osnovana na čistom egoizmu (osim ako ti je prioritet pomagati drugima), jer živimo samo jedan život... a da su tvoji prioriteti ispravni, zaključit ćeš tek na kraju, ako uspiješ ostvariti to što želiš. jer, kako je Paul Coelho napisao u Alkemičaru: "Kad nešto stvarno želiš, cijeli će se svijet urotiti da to i dobiješ." bar ja tako mislim (hladna magla 22.04.2005. 01:05)
PONEDJELJAK, 11.04.2005.
Hitler-konačan pad
Nakon odgledanog filma trebalo mi je barem 2 sata da posložim sve u glavi i da sagledam film u cijelosti. Dugo mi se nije dogodilo da nakon nekog filma ili pročitane knjige ostanem tako ujedno i zbunjena i s bezbroj pitanja u glavi ( a stalno nešto čitam i stalno gledam filmove).
Da, to je recimo još jedan film ratne tematike i da, opet je riječ o Drugom svjetskom ratu, ali nijedan film do sada nije ostavio toliko stvarnu sliku svega što se događalo u to doba kao ovaj. Nijedan do sada nije prikazao osobnost ličnosti koja pokreće rat i čije ideje utječu na toliko života. Znam da su za smrt svih tih ljudi jednako krivi i oni koji su izvršavali naredbe velikog Fürera, ali svejedno je cijela ideologija potekla od jednog čovjeka koji je u životu vidio samo jedan cilj, a to je zavladati svijetom.
Pa zar stvarno postoje ljudi kojima nije ništa važno doli uspjeha i koji će prijeći, ali u ovom slučaju doslovno preko mrtvih, ne obazirući se ni trenutak kako bi ostvarili svoje ciljeve. Koliko ta osoba mora imati samopouzdanja, koliko mora biti egocentrična, narcisoidna, egoistična?
I pitam se kako netko može oduzeti život svojoj djeci zbog načela u koje vjeruje? Upravo je to učinila supruga Göbbelsa ubivši svu svoju djecu jer nije željela da žive u svijetu bez nacionalsocijalizma.
Odkud samo pravo tim ljudima da upravljaju tuđim životima i oduzimaju ljudima slobodu i njihove osnovne vrijednosti življenja. A kad malo pogledam svijet danas, učini mi se da sve to i danas postoji. Ne u obliku konclogora i ratova, ali opet je polovica onih koji robuju nekome, a polovica živi na njihov račun.
I gledajući film nekako sam shvatila da je i običan život svakodnevno besmislen i pun apsurda, ali to tek najbolje uočavamo u ratnom razdoblju. Čemu sve zabave i bilo kakva veselja kad oko nas umiru ljudi i kako prihvatiti kraj i svoj poraz. Imamo li svi dovoljno snage za samoubojstvo i da li je to jedino i pravilno rješenje kad vidimo da smo poraženi.
U Drugom svjetskom ratu poginulo je 50 milijuna ljudi, 35 milijuna ih je ranjeno. Svaki put bilo da izgovorim, napišem, natipkam ovu brojku ona ostaje samo brojka. Treba jako mnogo vremena da mi do mozga stigne informacija da se radi o toliko žrtava i da taj broj možemo utrostručiti ako znamo kako je svakoj od obitelji poginulog.
Ako je tko pročitao do kraja, hvala na pažljivosti. Nadam se da nije dosadan post. Inače nemam običaj toliko pisati.
- 13:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· Uspia sam, procita sam do kraja :) I nazalost i danas ima ljudi koji ne biraju sredstva da dodju do zeljenog cilja ... (Skorpion 16.04.2005. 12:23)
· Odakle onim ljudima pravo? Niotkud, to nema veze s pravima, nego su to samo učinili, bez obzira na neke sitnice kao što je to neko "pravo". Što se tiče svih tih milijuna, Staljin je rekao "Jedna smrt je tragedija, a milijun mrtvih je statistika." i to, nažalost, stoji. (urchinstar47 16.04.2005. 12:57)
ČETVRTAK, 07.04.2005.
I don`t know what am I doing
Evo, napokon sam našla malo vremena da napišem novi post. Ovaj tjedan je bio, ma bolje da ne komentiram, a još nije završio. Tri dana sam bila u Ljubljani i bilo je pregenijalno, a onda sam se morala vratiti u školu i sve neki kontrolni. Uopće se ne mogu priviknuti na to još. Uglavnom, ja sam malo glupa i idem se prijavljivat na natjecanje, a znam da nikad ništa ne učim. I tako je prošlo to moje natjecanje iz biologije, ma samo sam se malo obrukala, yea right. I još se to održavalo u mojoj bivšoj osnovnoj školi i profesor oduševljen što me vidi, a sumnjam da je bio oduševljen nakon što je pročitao test. Još bi ja to išla studirati. Mislim da to neće proći dobro. Bolje da se orijentiram na nešto što mi ide, a što bi to bilo, e pa vi recite meni.
- 22:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· Takmičenja su ti univerzalno nepotrebna. Moja bivša je imala priznanja za 30-ak takmičenja za razne discipline i nikad niš nije radi toga priznata. Samo osobna satisfakcija. Jedino ako ti može pomoć za upis na fax: poznanik je bio na takmičenju iz astronomije i dobio je zbog toga direktan upis na fiziku u Zg. Klap! (Rock Roll 08.04.2005. 15:33)
· znam ja tipa koji je bia 2 u drzavi, na nekom takmicenju ... i kad je to isa predat zajedno s svim potribnim dokumentima za upis na fax ... samo su mu rekli ovo ti nista ne vridi ... (Skorpion 08.04.2005. 18:32)
utorak, 29.03.2005.
život
Život je kratkotalasno postrujavanje čestica i upravo u tome i jest životna tajna, što je tako kratkotrajan i kratkotalasan. Da život pojedinca traje samo jedno koljeno duže, čovječanstva ne bi bilo, jer bi već davno bilo svršilo samoubojstvom.
Miroslav Krleža
Zar nam se tako teško nositi sa životom i životnim nedaćama?
- 13:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
· koji dobar odlomak. koja knjiga? ovaj put nisi stavila izvor. imaš idealnu dužinu posta. kada bih mogao i ja reći sve što želim u kraćoj formi. (hatepogodak 29.03.2005. 19:19)
· knjiga je ˝na rubu pameti˝- ispričavam se što to nisam navela. hvala (besmislena 29.03.2005. 21:09)
· ej, nabavila sam novu muziku. Vjerujem da će te zainteresirati!:) ajd čujemo se (lunatic 30.03.2005. 12:41)
· zivot nebi bia zanimljiv ... kad bi nam sve bilo servirano (Skorpion 30.03.2005. 21:44)
· Huh.odlicno..jucer sam bas slicno pisao..:)) (Nightrain 31.03.2005. 00:50)
PETAK, 25.03.2005.
Being someone else
Craig Schwartz: [as Maxine Puppet] Tell Me Craig, why do you like puppetering?
Craig Schwartz: [as Craig Puppet] Well Maxine, I'm not sure exactly. Perhaps the idea of becoming someone else for a little while. Being inside another skin - Thinking differently, moving differently, feeling differently.
Craig Schwartz: [as Maxine Puppet] Interesting Craig
Being John Malkovich (1999)
Baš sam razmišljala o tome kako bi bilo da na jedan dan možeš nekome ući u glavu i vidjeti što se tamo zbiva, šta ta osoba misli, o čemu razmišlja, da li je uopće zanimaju stvari o kojima razgovara s drugima. Ili da samo na jedan dan možeš postati nevidljiv i biti na bezbroj mjesta, a da nitko ne pimjećuje da si tu. Ili da možeš čuti o čemu ljudi razmišljaju dok razgovaraju s tobom ili kad se šetaju gradom sami. A eto, mislim da mi se ta želja neće ostvariti, ali možda i ne bi bilo zanimljivo kad bi znali što svi misle i kad ne bi bilo nikakvih tajni.
· SRIJEDA, 23.03.2005.
Znam da o sebi ništa ne znam
Koliko godina treba proći da bi se dobro upoznali? I da li se ikada upoznamo do kraja? Koliko događaji tijekom života utječu na nas? Možemo li se promijeniti ili zauvijek ostajemo isti, a samo se događaji, ljudi i situacije mijenjaju oko nas. Ponekad mislim da sam potpuno svjesna svojih mana i vrlina i što želim promijeniti kod sebe, ali najčešće to ne uspijevam promijeniti i ponavljam sve loše postupka iznova i opet iznova. Da li je to možda zato jer se ne poznajem dovoljno ili zato jer se ljudi u suštini nikada ne mijenjaju, osim ako na njih ne utječe nekakav tragičan događaj. Naravno da te u različitim dobima života zanimaju različite stvari i družiš se s nekim novim ljudima. Ali nekada mislim da su upravo ti ljudi razlog tvojim vanjskim promjenama ili situacije kojima se moraš prilagoditi. Ma ja ništa ne znam.
I tako...
Danas smo svi gledali kazetu maturalne moga razreda i sad sam sigurna da sam napravila dobar potez što sam izostala s tog eventa. Bravo ja. :)
I have climbed highest mountain
I have run through the fields
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
- 21:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #
· nemožeš se promjeniti i da imaš najjaču volju. Ali možeš promjeniti mišljenje o sebi i drugim stvarima. o čemu smo pričale...joj glupa si!!:) sad odi pred ogledalo i reci:"ne,nisam, ti si!" :) (šiškabab 24.03.2005. 10:26)
· Nikada se nitko do kraja ne upozna. Ali, zašto i bi? Lijepo se je upoznavati, svakim danom sve više. I uživati u tome. Buda: "putevi su za putovanja, a ne za odredišta". (Rock Roll 24.03.2005. 17:22)
· ja u svojoj knjizi nemam predgovora. Ali nemoj ti sad ići na net, pa skinuti neke kritike...nemoj jer će bit isto!!!:) (šiškabab 24.03.2005. 18:56)
· nikoga se ne moze stvarno upoznat jer svaka nova situacija promijeni covjeka,a ni sam nemres znat kak bi reagiro u nekim slucajevima (muha 24.03.2005. 21:16)
· NE DOPUSTITE DA NAM PLJUJU U LICE! Podrzite kampanju protiv "oglasavanja na ljudskom tijelu"! Napisite komentar na blogu "Promasaj", iskopirajte Lovrinu sliku sa zaglavlja bloga i objavite ga sa vlastitim postom protiv oglasavanja po tijelu, stavite nas u linkove, posaljite mejlove prijateljima, galamaite!!! (promasaj 25.03.2005. 03:40)
· e pa ja sam napisala to sa neta ali sam preoblikovala kao u svoje rečenice. Još sjedimo zajedno, što će pomisliti da smo i zajedno sastavljali cijelu radnju.:) (šiškabab 25.03.2005. 10:33)
· Barem nešto znaš:) Ma ljudi su toliko nesavršena bića da ne trebaš ni težiti o savršenom poznavanju. Okrenut će ti leđa dok kažeš seks. :)) (Nightrain 25.03.2005. 14:54)
PETAK, 18.03.2005.
Lights go off
Obožavam raditi sve po noći. Bilo da učim, čitam, gledam tv ( dobro po danu ništa ni nema na tv-u). I tako svaki dan kad dođem iz škole odmah idem spavati pa vjerovatno ni zbog toga ne mogu po noći spavati. Noću je sve tako mirno, ništa se ne događa (mislim, kod kuće se noću ništa ne događa) i sve mi je noću nekako lakše napraviti. Jutra mrzim. Mrzim se ustajati rano. To mi je nešto najgore. Inače mene ništa ne može probuditi, osim neke iritirajuće budilice koju svakodnevno poklopim šest puta prije nego se ustanem. Pa tako kad idem u školu ujutro sat navijem u 6, a dignem se tek u 7. Ne razumijem ljude koji idu spavati već u 11 (kao neke moje frendice) i kako im se to samo da. Valjda je sve to samo stvar navike.
I tako....
U zadnje vrijeme uopće ne gledam tv. Sjećam se kad sam prije pratila sve žive debilne serije na svim programima, sve emisije i sve filmove. Totalno sam bila vezana za tv. A sad se rijetko kad sjetim upaliti televizor. Rađe čitam ili bilo što drugo radim. A i program se užsno srozao. Sve što gledam je svakog drugog utorka super emisiju Direkt, nekad Najslabiju kariku i naravno i obavezno kad je neki super film. RTL ima ful užasan program. Sve neke debilne serije i reality showovi- mjenjam ženu, stan, ličioca, zanimanje, skidam kile itd., a filmovi su katastrofa. I Novatv je totalno bezveze- sad su opet reprizirali Ace Venturu, pa je stalno onaj Vlahov na tv-u i ona glupa Laku noć Hrvatska- e to je stvarno-nemam komentara. A još kad je bio Hrvatski idol po ne znam koji put. Ali zato postoji dvd i videoteka.
- 15:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #
· ima nas vise koji su zaminili dan za noc ;) (Skorpion 19.03.2005. 10:21)
· ne znam tko tamo na novoj misli da je Laku noć Hrvatska smiješno! upoće nije!!! smeđi dizajn...:D (Astaroth 21.03.2005. 09:45)
· po noci je tak ljepo tiho, mirno, nitko ti ne pije mozak... (muha 22.03.2005. 21:28)
SRIJEDA, 16.03.2005.
Uncomfortable silence
Mia: Don't you hate that?
Vincent: What?
Mia: Uncomfortable silences. Why do we feel it's necessary to yak about bullshit in order to be comfortable?
Vincent: I don't know. That's a good question.
Mia: That's when you know you've found somebody special. When you can just shut the fuck up for a minute and comfortably enjoy the silence.
Pulp fiction
O, kako samo mrzim taj osjećaj kad sjedim kraj nekoga i ne znam kako bi započela razgovor i kad samo sjedim kraj te osobe i vrti mi se tisuću scenarija u glavi, a ne mogu izgovoriti niti jednu riječ. Kao da mi je netko zalijepio usta sa ljepljivom trakom. Inače u društvu koje dugo poznajem, mogu se opustiti i znam da s tim ljudima mogu pričati o bilo čemu i da se mogu s njima zajebavati jer se već kužimo. A kad dođem među neke nepoznate ljude ja jednostavno ostanem paralizirana i ne mogu izustiti niti riječi i vidim da i onda tim ljudima postane neugodno. Znam da je to glupo, ali svaki put kad poželim započeti neku temu stalno mislim da je to ful glupa tema i da to ljude neće zanimati ili tako nešto. I treba mi ful puno vremena da uspostavim razgovor s nekom osobom. Ali kad me ljudi upoznaju i duže se druže sa mnom uvijek mi kažu kako sam im se upočetku činila kao druga osoba. Ne znam zašto mi je sve to tako teško i voljela bi da mogu promijeniti ovu svoju osobinu
- 23:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
· oj... :) slažem se sa svime. to se i meni zna događat. ne uvijek ali ipak.. ovisi o društvu u kojem se nalazim. ako su to ljudi koji mi odgovaraju onda nemam problema s "neugodnom tišinom" iako su mi "novi". ajmee sve sam zbrljala.. :) pozdrav. btw. više nisam sigurna ča sam htjela reć. :) eh da.. i meni si se učinila drugačijom nego što si mi sad. :) (Kaethe 16.03.2005. 23:48)
· Čemu taj negativni stav spram sebe. Jedna moja demonstratorica ima sličan. Zavoli sebe pa će te i drugi zavoljeti. Zatvorenija, otvorenija, zar je bitno? Svoja! BDW, kad s nekom osobom, po mogućnosti voljenom osobom, postignem razinu da tišina nije neugodna, tada znam da imamo nešto posebno. Tome težim. (Rock Roll 17.03.2005. 00:44)
· Imam osjecaj da previse mislis na to sta neko misli o tebi, opusti se, ne razmisljaj, budi spontana ;) (Skorpion 17.03.2005. 03:08)
· ja ti neću djeliti savjete kao ovi gore jer to mi sve zvuči kao iz cosmopolitena! ona šutnja rula, kuiš treba znati začeti temu. Ali uvijek će ti ljudi pričati o onom što ih pitaš...neće ti sad reći: "glupa si, ne želim pričati o tome! Odi doma!!":) (pssst 17.03.2005. 14:50)
NEDJELJA, 13.03.2005.
erase/rewind
Hey, what did you hear me say / you know the difference it makes/ what did you hear me say
Yes, I said it's fine before / I don't think so no more / I said it's fine before
I've changed my mind / I take it back
Erase and rewind / 'cause I've been changing my mind / I've changed my mind
I tako........
U petak je bila maturalna zabava mog razreda, ali moje frendice i ja smo išle na maturalnu od jednog drugog razreda. I svako toliko kad bi me netko sreo, s čuđenjem bi upitao: ˝A zašto ti nisi na svojoj maturalnoj? Šta ti ovdje radiš?˝ Pa ljudi, valjda ja imam svoje razloge zašto ne idem i šta je tako teško zamisliti nekoga da ne ide na svoju maturalnu. Inače ova druga maturalna se održavala u Coloseumu u Opatiji i bila je veoma iprilično dosadna. Stalno su puštali techno i house i ljudi su se razbježali već oko 2. Ah, nema veze.
Priznajem da mi je bilo malo žao što nisam na svojoj maturalnoj kad su ovi pili šampanjac u ponoć, ali kad bolje razmislim ne bi ja to mogla onako u štiklicama i svemu.
So where did you see me go / it's not the right way, you know / where did you see me go
No, it's not that I don't know / I just don't want it to grow / It's not that I don't know
I've changed my mind / I take it back
- 12:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
· hm imate jako drugacije maturalne od nas :) tu dodju i starci i zur do jutra, ja sam bila do 7 :))) svi se napiju, neki band svira.. .ludo :P (.::SPLITSKA PRINCEZA::. 13.03.2005. 12:18)
· Da, maturalne zvuče bezveze, ali ipak je to zadnje okupljanje s društvom starim 4 godine. Bio sam ugodno iznenađen doživljenim, iako mrzim odijela. Moglo bi ti biti i žao. Za društvom. (beheaded 13.03.2005. 23:24)
· Hm. Ne znam tko se ni sjetio stavit maturalnu u Coloseum. Po meni ona bi ili trebala biti finjak s starcima u nekoj dvorani (npr. Kristalnoj) ili bi pak trbalo napraviti raspašoj u nekom lokalu sa dobrom atmosferom (npr. River pub). (Rock Roll 14.03.2005. 16:29)
· ja samo mogu citirat splitsku princezu: imate drugacije maturalne od nas (fakinshit.blog.hr 14.03.2005. 20:25)
· Zna sam da ce ti bit za, al opet tvoj izbor, a i bitno je da si se dobro provela :) (Skorpion 15.03.2005. 22:57)
· daj napiši nešto novo, da te čitam... (pssst 16.03.2005. 19:58)
ČETVRTAK, 10.03.2005.
wrong impression
Je li moguće imati ljubavnu vezu koja će trajati zauvijek. Ako ste vjenčani trideset godina i ako kuhate ručak za onoga koga volite pa on ušeta u kuhinju, zar mu srce zaista zatitra?
Andy Warhol
Da li zaista postoji prava ljubav koja će trajati zauvijek? Zar je moguće da je za svakog od nas namjenjena jedna osoba s kojom ćemo se u svemu slagati i koju ćemo voljeti do kraja života? Ja sam od onih koji ne vjeruju u zapisanu sudbinu već u slučajnosti. I pitam se da li te slučajno može pogoditi ljubav. I da li mogu postojati dvije osobe koje će se voljeti bezrezervno. Čini mi se da u zadnje vrijeme ljudi stupaju većinom u ljubavne veze ili brak zato jer to tako nalaže društvo, zato jer su našli neku osobu pa se boje da ako ju izgube neće naći drugu, zato jer se boje samoće i usamljenosti. A gdje su tu onda pravi osjećaji? Možda je ljubav, kao i sve ostalo, samo dogovor na papiru ili bez njega.
- 21:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
· znam kako se osjećaš...ja imam neku viziju da ću slučajno nabasati na onu pravu ljubav...ljubav je toliko izkomercijalizirana: u filmovima, pjesmama, ali i u raspravama u kojima ti se pojave neki tobože filozofiji i počnu ti kakiti o tome kako ljubav nije dio razuma, da je to je samo jedna ljudska potreba kao i potreba za množenje (if you know what I mean:)). Više nemaš materijala da zamišljaš svoju pravu ljubav... kaže se tko se nada, može i doživjeti to, no kako siješ tako ćeš i požnjeti...ma šta ja znam, nemoj mene pitati!!:p (*whisper* 11.03.2005. 20:06)
· Uh..ovo je vrlo diskutabilna tema..s obzirom na danasnje okolnosti svi se zene iz svega samo ne iz ljubavi..materjalna korist je danas u pitanju..uglavnom korist, kao sto kazes slucajnost je da se nadu dva vjecno zaljubljena.. (Nightrain 12.03.2005. 01:50)
· Queen: "Who wants to live forever? Who dares to love forever?" Nekada sam vjerovao u vječnu ljubav. Onda sam se spržio. Sada vjerujem u trenutak. Za njega treba živjeti. Svaki trenutak ljubavi je Bogom dan, a do kada će trajati??? To ne može znati nitko. (rock roll 16.03.2005. 16:36)
SRIJEDA, 09.03.2005.
ma šta ja znam
Ma ne znam da li bi ovaj post uopće trebao imati neku temu, al dobro. Danas je bilo snimanje u školi za dvd filmić za maturalnu zabavu. Uglavnom, ja ne idem na tu zabavu, ali svejedno smo svi došli na to snimanje i bilo je katastrofalno glupo. I svaku pjesmu koju bi ove iz mog razreda počele pjevati, ja niti znam riječi niti ništa. Ja sam inače protiv takvih maturalnih zabava kakvu će imati moj razred jer mi se ne da šminkati, oblačiti 10 sati i dati tolike pare da se ja sad prošećem podijem s mojim partnerom i da to kasnije svi komentiraju i šta ja znam. I ono zabava uz roditelje i profesore, za mene je sve to previše uštogljeno i namješteno. Najbolje su zabave koje se ne planiraju. Al nema veze. Ali ostatak dana mi je bio začuđujuće zabavan osim nekog predavanja o ekonomiji. Jako sam se smijala u basu kad smo prelistavali informativku. Inače to je bilježnica u kojoj nas par ilustrira događaje iz našeg života. Moram napomenuti da nam je likovni izražaj na stupnju djece iz prvog osnovne pa su ljudi većinom neobično deformirani. I ništa, eto tako.
- 21:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
· maturalne zabave su najbolje!! (.::SPLITSKA PRINCEZA::. 09.03.2005. 21:47)
· meni je maturalna bila zakon, a inače je mene teško zadovoljiti kad je o proslavama i slič. stvarima riječ. išao sam u željezničku koja je stvarno u ku... al što se maturalne tiče prestiže neke tzv. elitnije škole. 3 dana u Selcu, hotel B kategorije, zanekih 450 kn ako se dobro sjećam i bez staraca :-))))) (oči širom zatvorene 10.03.2005. 02:13)
· zato postoji druga vecer kad nema toliko formalnosti, inace kad se nadje stara ekipa na picu s zadovoljstvom se prisjetimo maturalne veceri i starih bezbriznih vrimena, meni je bilo ludilo ... mislim da bi tribala otic, jer ce ti kansije biti zao, al imas pravo na svoj izbor :) (Skorpion 10.03.2005. 15:55)
· Znaš šta, generalno za maturalne zabave vrijedi ono isto što i za vjenčanja "parada pijanstva i kiča". Ipak, za razliku od vjenčanja, na maturalnoj se često možeš izvrsno zabaviti. Razmisli o predomišljanju. :-) (rock roll 10.03.2005. 16:14)
· @oči širom zatvorene- kakva je to maturalna od tri dana. kod nas je to samo jednu večer. drugo je maturalno putovanje; @rockroll-mislim da je prekasno za predomišljanje, ali nema veze. bit će prilika za zabavu (besmislena 10.03.2005. 21:14)
UTORAK, 08.03.2005.
reci mi sve u facu
Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije nego da jedni drugima kažu golu istinu.
Miroslav Krleža- Na rubu pameti
Uvijek sam se pitala zašto je ljudima toliko teško nešto priznati nekome u lice. Bilo ako su ga povrijedili ili pogriješili ili imaju nešto protiv te osobe. Jako mi je blesavo kad se svi međusobno kao vole, a iza leđa se toliko ogovaraju.
- 19:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #
· Ljudi ne zele priznat, jako se tesko spustit na neciju razinu. Svi zelimo biti ponosni i cekati da netko drugi priđe i ucini prvi korak. Svi zelimo samo laksanje. Gamad smo po prirodi. (Nightrain 09.03.2005. 01:20)
· Laskanje..sori :) (Nightrain 09.03.2005. 01:20)
· eto napokon da si počela pisati taj šugavi blog...jel tako da je zarazan, ko droga je! ja ću ljudima priznati u facu tek kad mi nešto naprave, ali to onima s kojima ne držim neke kontakte...ali nikada neću priznati nekome da se palim u njega...jer me...ovaj...pa..sram! Hoćeš s nama u Gorski?...Kaethe te već poznala da priđeš gore u planinarske kučice...:) (*whisper* 09.03.2005. 12:13)
NEDJELJA, 06.03.2005.
nemam što izabrati
Choose Life. Choose a job. Choose a career. Choose a family. Choose a fucking big television, choose washing machines, cars, compact disc players and electrical tin openers. Choose good health, low cholesterol, and dental insurance. Choose fixed interest mortgage repayments. Choose a starter home. Choose your friends. Choose leisurewear and matching luggage. Choose DIY and wondering who the fuck you are on a Sunday morning. Choose sitting on that couch watching mind-numbing, spirit-crushing game shows, stuffing fucking junk food into your mouth. Choose rotting away at the end of it all, pishing your last in a miserable home, nothing more than an embarrassment to the selfish, fucked up brats you spawned to replace yourself. Choose your future. Choose life... But why would I want to do a thing like that? I chose not to choose life. I chose somethin' else. And the reasons? There are no reasons. trainspotting
Zašto moram stalno nešto birati? Pa neka život i stvari idu svojim tokom.
- 22:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· zapravo, malo toga možemo izabrati (summerblue 06.03.2005. 22:26)
· Pa ne ide sve svoj tokom moraš se malo potruditi kužiš, ne može ti se sve servirati! Aj baj (DarkChild 07.03.2005. 12:12)
Gledamo li filmove radi glumaca?
Obožavam gledati filmove i često kad s nekim razgovaram o filmu čini mi se da ljude više zanima tko glumi u filmu nego kakav je taj film. Mislim naravno da je bolje kad glume neki dobri glumci, ali meni to nije presudno da bi išla pogledati film. Više mi je važan recimo redatelj. I zašto većina muškaraca voli glumice poput Angeline Jolie, Monike Beluci, Halle Berry, žene glumce kao što su Brad Pitt ili George Clooney? Mislim ima i drugih zgodnih glumaca/ica, ili ne?
- 18:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
· samo zbog radnje gledam film da neznam tko glumi pozdrav (oči širom zatvorene 06.03.2005. 18:50)
· bitna je radnja i način na koji je prikazana... (lip balm 06.03.2005. 20:07)
|
|
|
| < |
rujan, 2005 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
We need a teacher
We must learn to see the light
Let's get together
This world needs us to do right
There's too much poverty, sickness
There's pain and strife
Why aren't we trying
To improve this thing called life
What are we gonna do about it ?
Lenny Kravitz- God save us all
|
|